Sjeverna

Trudnoca od devet mjeseci je sretno zavrsila sa novim zivotom na sjeveru. 20.02.2011

Porodaj se zavrsio za 6 sati, znam, tesko je povjerovati. Ono sto je jos teze povjerovati je da sam bila u stanu 5 sati poslije porodaja.Da, na sjeveru ziviti ima svojih prednosti, ali za zene koje radaju drugi put, to je vise nesreca nego sreca.

Citala sam o tome da zene na porodajima imaju problem kontrole, i ne smiju da se "puste" da ih majka priroda preuzme, poslije te burne noci osjecala sam se "uzeta" od strane prirode.

Na putu u bolnicu, znaci bolovi svakih pet minuta, sam zamolila muza da svratimo na benzinsku pumpu da popijem kafu. Smijali smo se u autu, dok smo pili kafu, i dok sam ja "trpila" bolove svakih pet minuta, jer sam htjela da tu malu epizodu imamo za nas, svaki put kada se vozimo tim putem, pomislicu na tu kafu a kasnije i na moj porodaj. Muz je bio vidno raspolozen, da li zbog situacije u kojoj smo se nalazili pa je mislio dobro je kada ne galami, ili i zbog njegove zelje da to mjesto ostane zapamceno. Bilo kako bilo, uradili smo nesto neobicno tu vece, bez straha da bi se mogla poroditi, bas tu, na benzinskoj pumpi.

U deset sati provedenih u bolnici, shvatila sam vaznost dobre babice, kao i njenog interesa da sve prode u najboljem redu. Freya se zvala meni dodjeljena babica, i vjerujem da cu njenu smirenost ali i strucnost pamtiti dugo.

Moj muz je bio u odlicnom rapolozenju, nasuprot prvom putu provedenom u porodajnoj sobi, kako je zovu na sjeveru, ostala sam iznenadena njegovim prisustvom. Kao da je rekao da ce ovaj put biti prisutan na drugi nacin. I primjetila se njegova volja. Presjekao je i vezu izmedu mene i nase curice, ponosno. Nagradili su ga rozom vrpcom svezanom u masnu na makazama, kao dokaz njegove hrabrosti :). Da, na sjeveru se i osjecaji muskarca "pikaju", i dobio je zadovoljstvo obuci nasu curicu prvi put kao i nositi je dok sam ja odmarala prvih dva sata poslije porodaja.

Sjecacu se njegovog humora, kao i situacije kada smo setali kroz dugi hodnik, i mojih bolova svakih tri minute, kada je pitao da me uslika u tom stanju i postavi na facebook. Vecina bi ga gadala telefonom u glavu, ja sam se samo nasmijala i komentarisala da sve ide u redu, kada su nam to teme dok setamo tim dugim hodnikom. Nije me slikao, znam, jer facebook mu nije igracka, vjerujem da me zelio nasmijati, ali poslije mi je rekao da je slikao duge hodnike u bolnici, zaista neobicno duge, koje cu takode pamtiti dugo.

U 1:50 na svijet je dosla jos jedna curica, teška  3610 grama, duga 52 cm. Osjecaj njene topline na mojim grudima je bio prepoznatljiv, a njeni refleksi na mom tijelu su me posjetili kako to sve bude, onako iz pocetka.

Dobrodosla na ovaj svijet i radujem se nasim istrazivanjima zajedno.

P.S. Nisam vjerovala da sami porodaj moze zeni donijeti osjecaj ponosa i zadovoljstva. Poslije te noci, promjenila sam to svoje vjerovanje, i razumjela nesto novo u zivotu.

Obicna ljubavna stvar

Moja kcerka ima cetiri godine i njena zapazanja za vrijeme posjete u Bosni.Inace rodena u Skandinaviji (Danska).

- Dzamije i crkve

Kcerkica je redovno osluskivala ucenja i zvona i cesto me pitala: ”Sta je ovo mama, sta se cuje”?

- Janje prije stavljanja na razanj

Familija pozvala rodbinu, ocisceno janje se donijelo u avliju i treba da se postavi na razanj, gleda moja kcerka u janje pa pita mamu i tatu: Zasto ovo lezi na stolu i hoce li ovo hodati ponovo? Vjerujem da je to bio prvi VELIKI sok. Ja i muz smo slegnuli ramenima i zakljucili da ce mnoge primjere istog vidjeti na putu kroz Bosnu pa svaki prvi put je tezak

 - Zastava BIH

Zastavu je prepoznavala na svakoj opstini i govorila: Jesmo li u Bosni sada? Vidi mama, bosanska zastava tamo na zgradi.

- Igralista i djeca

Nekoliko puta se iznenadila kada su joj se djeca na igralistu pitala.”Kako se zoves” kao i ”Koliko imas godina”. Bila je sretna zbog poznavanja jezika ali i stidna da bi sa njima stupila u kontakt.

- Cevapi

Posjete cevabdzinicama joj nisu prestavljali neki veliki dogadaj. Puno bolje se provodila u restoranima u shopping centrima. Veci izbor za nju kao i veca sloboda kretanja.

 - Setnja gradovima

Setnja je zavrsavala njenim odlascima do njoj ”cudnijih” stvari i njeno zanimanje za sve sto je za nju bilo neobicno vidjeti. A nekoliko puta sam primjetila kako gleda u prosjake na ulici ne shvacajuci sta oni tamo rade. Posebno one sa djecom u rukama je gledala sa vise cudenja: ”Vidi mama, beba”.

- Jezik

Kada bi se reklo nesto sto ne razumije dosla bi do mene i upitala: ”Sta znaci to mama?”

- Hello Kitty

Odusevila se kada je nasla film ”Hello Kitty” i pitala: "Je li to na bosanskom jeziku"?

- Sljive

Kako se samo iznenadila kada je vidjela sljive i kruske na drvetu. Htjela je da voce sa drveta odmah proba. Bosanski krastavci joj se nisu svidjeli.

Zabavljali smo se na mnoge nacine, puno rodbine vidjeli, puno razlicitog pojeli, ona je za vrijeme 10 dana provedenih u Bosni nekoliko puta pitala: Kada cemo u grad gdje zivimo ( na sjeveru)? To je njen dom, njeno djetinjstvo a Bosna je ferije na koje je dosla.

I ove godine dozivim isti scenario, kao ranije,  na putovanjima u Bosnu. Prvo sam toliko zbunjena i ne znam gdje idem ulicama. Guzva mi smeta, sve me nervira, ta neorganizacija i zezancija.

Drugi dan pocinjem popustati u svojim ocekivanjima prema sredini i kazem sebi: ”Tako je ovdje”!

Treci dan, kao da sam tu zivjela i nikada nisam vidjela sjevera. Vjerujem da bi tu mogla opet zivjeti, tako jednostavno kao da nikada nisam zivjela van svoje drzave.

Ja i kcerka cemo kroz godine imate razlicita misljenja i o Bosni i o domu svom. To je neizbjezno :).