Sjeverna

.

10.08.2009.

Druga generacija u Bosni

Moja kcerka ima cetiri godine i njena zapazanja za vrijeme posjete u Bosni.Inace rodena u Skandinaviji (Danska).

- Dzamije i crkve

Kcerkica je redovno osluskivala ucenja i zvona i cesto me pitala: ”Sta je ovo mama, sta se cuje”?

- Janje prije stavljanja na razanj

Familija pozvala rodbinu, ocisceno janje se donijelo u avliju i treba da se postavi na razanj, gleda moja kcerka u janje pa pita mamu i tatu: Zasto ovo lezi na stolu i hoce li ovo hodati ponovo? Vjerujem da je to bio prvi VELIKI sok. Ja i muz smo slegnuli ramenima i zakljucili da ce mnoge primjere istog vidjeti na putu kroz Bosnu pa svaki prvi put je tezak

 - Zastava BIH

Zastavu je prepoznavala na svakoj opstini i govorila: Jesmo li u Bosni sada? Vidi mama, bosanska zastava tamo na zgradi.

- Igralista i djeca

Nekoliko puta se iznenadila kada su joj se djeca na igralistu pitala.”Kako se zoves” kao i ”Koliko imas godina”. Bila je sretna zbog poznavanja jezika ali i stidna da bi sa njima stupila u kontakt.

- Cevapi

Posjete cevabdzinicama joj nisu prestavljali neki veliki dogadaj. Puno bolje se provodila u restoranima u shopping centrima. Veci izbor za nju kao i veca sloboda kretanja.

 - Setnja gradovima

Setnja je zavrsavala njenim odlascima do njoj ”cudnijih” stvari i njeno zanimanje za sve sto je za nju bilo neobicno vidjeti. A nekoliko puta sam primjetila kako gleda u prosjake na ulici ne shvacajuci sta oni tamo rade. Posebno one sa djecom u rukama je gledala sa vise cudenja: ”Vidi mama, beba”.

- Jezik

Kada bi se reklo nesto sto ne razumije dosla bi do mene i upitala: ”Sta znaci to mama?”

- Hello Kitty

Odusevila se kada je nasla film ”Hello Kitty” i pitala: "Je li to na bosanskom jeziku"?

- Sljive

Kako se samo iznenadila kada je vidjela sljive i kruske na drvetu. Htjela je da voce sa drveta odmah proba. Bosanski krastavci joj se nisu svidjeli.

Zabavljali smo se na mnoge nacine, puno rodbine vidjeli, puno razlicitog pojeli, ona je za vrijeme 10 dana provedenih u Bosni nekoliko puta pitala: Kada cemo u grad gdje zivimo ( na sjeveru)? To je njen dom, njeno djetinjstvo a Bosna je ferije na koje je dosla.

I ove godine dozivim isti scenario, kao ranije,  na putovanjima u Bosnu. Prvo sam toliko zbunjena i ne znam gdje idem ulicama. Guzva mi smeta, sve me nervira, ta neorganizacija i zezancija.

Drugi dan pocinjem popustati u svojim ocekivanjima prema sredini i kazem sebi: ”Tako je ovdje”!

Treci dan, kao da sam tu zivjela i nikada nisam vidjela sjevera. Vjerujem da bi tu mogla opet zivjeti, tako jednostavno kao da nikada nisam zivjela van svoje drzave.

Ja i kcerka cemo kroz godine imate razlicita misljenja i o Bosni i o domu svom. To je neizbjezno :).

 

09.01.2009.

Bol

Tuzna sam. I ne krijem da sam tuzna.

 Okruzena ljudima kojim naziv ”ignoranti” bi trebalo biti prezime. Slike iz Gaze su kao los zalogaj za vecinu a rijetki su oni koji zele imati los zalogaj ispred sebe. Kvari im perfektnost dana, kvari im tisinu dana ili prepuni stomak ekoloske hrane, slatko i sa savjescu pojedene.

Pitam moje sjevernjake sta misle o ubijanju djece, gazenju ljudi koji vec odavno leze pregazeni, ignorisanju istine, boli jedne grupe ljudi koja je bez drzave, kojoj se sve oteto i koja vise i ne zna sta je bol jer nekada i bol prestaje da bude bol. Da, radi se o Gazi, od nevinoj djeci i o meni na sjeveru, i mojim mislima na sjeveru.

Jedno je ne znati, sutiti, nemati misljenje i ne komentarisati. Ali za mene je sutnja u ovom trenutku pogresna. A svaki pocetak dijaloga je: ”Pa i Hamas puca rakete, to je nerjesivo, nije konflikt od juce poceo, Israel ima pravo da se brani” i jos mnoge razloge koji ih tjeraju da budu neutralni, da ne uzimaju nicije strane, da ostanu u svojoj sutnji. Kao da svi ti njihovi odgovori opravdavaju ubijanje i nestajanje jednog naroda. Ne opravdava ali daje njima razlog da se ne petljaju, da ne uzimaju strane , da gledaju i sute.

Pokusavam u svojoj borbi sa sobom da ne budem takva. Ne mogu stici na danasnju palestinsku demonstraciju u  Danskoj, da stojim sa onim koji ne zele ubijanje, i da podrzim svaku demonstraciju protiv ubijanja ali cu danas cijeli dan misliti na njih, na njihove tuzne sudbine i na nepravdu na koju svijet gleda a nista ne radi.

A necu da sutim iz jos jednog razloga, a to je razlog sto sam ja probala nesto slicno, da u mojoj zemlji pucaju na nevine ljude i djecu, sto smo se krvi nagledali i sto znamo da je pogresno.

A ovdje su sigurno moji sjevernjaci sutili i tada kao i sada.

Sutnja mi smeta i necu da sutim. TUZNA SAM………..

03.12.2008.

Decembarski dani na sjeveru

Prvi decembar je u Danskoj poseban dan, za djecu, za instituacije, za dede i nene .

 Vecina stanovnistva u Danskoj je pripadnik protestanskoj crkvi. Urade oni te osnovne stvari ( krstenje, krizma, vjencanje) po nekom njihovom redu a radi njihovog familijarnog okupljanja vecina posjeti crkvu na bozicnu noc,  vise iz razloga tradicije nego iz potrebe da cuju rijeci koje ce ih vratiti na put moralnih i bogu orijentisanih ljudi.

Ta njihova tradicija postaje prisutna na svim mjestima upravo prvog decembra. Na televiziji se prikazuju dva razlicita izdanja bozicnog kalendara, jedan za manju djecu, drugi za malo vecu a cula sam da postoji i kalendar za odrasle ali ja ga nisam pogledala jer ne znam kada ga salju :).

 Kuce su okicene u bozicnoj atmosferi, pomocnici ”bozicnom covjeku” su svuda naokolo a djeci su predani ”pakke kalendar” sto bi u prevodu znacilo ”kalendar paketica”

Prvo sto se uradi, kada se djeca probude je da otvore paketic iz kalendara za to jutro, koji su u vecini slucajeva pripremljeni od strane  nene ili dede. Mozda ipak se prvo upali svijeca ( napravljena dekoracija sa svijecom na kojoj se nalazi 24 dana oznacena) da se i taj dan oznaci na svijeci.

Ustanove djecu vode u sumu,crkve, okupljanja, gdje djeca skupljaju i prave razlicite dekoracije, drugi citaju price o bozicnom covjeku ( samo stare komunisticke zemlje ga zovu djed mraz ) i njegovom jelenu Rudolfu sa crvenim nosom koji ga vuce na saonicama.

Ustanove odrzavaju razlicita skupljanja na tu temu, roditelji dolaze da prave dekoracije sa svojom djecom u vrticu, drugi prave velike zabave za djecu i roditelje sa okicenim jelkama a treci posjecuje crkve gdje se sve to vrsi sa malo vecim fokusom na boziju rijec.

Na radnim mjestima se odrzavaju ”bozicni rucak” u prevodu ”bozicna vecera”, gdje poslodavaoc placa a radnici jedu i piju i ljudi na radiju tvrde da vecina prevara kao i razvoda se desava za vrijeme tih bozicnih zabava.

Ljudi mjesaju religiju i tradiciju kao i svuda, oni koji su zaista vjernici za njih bozicni covjek ne postoji i oni ne zele biti pod uticajem xafsinga i iskoristavanja decembraskog perioda u komercijalne svrhe, dok drugi uzivaju kupujuci poklone i pripremajuci sve ono sto tradicionalno ide uz bozicne praznike i kao sto moji dragi sugradani kazu ”det er så hyggeligt” sto bi u prevodu znacilo ” kako nam je samo dobro”. Ovo je moj prevod :)

U ovoj zemlji na sjeveru imamo religioznu slobodu ali ne i religioznu jednakost. Dancima je nekada tesko razumjeti ljude kojima bozicne pripreme, kolaci, zabave nista ne znace. Sve je stvar znanja kao i razlika u znanju, vecini je tesko razdvojiti sta je tradicija a sta vjera, mada vjerujem da svi ljudi koji su opusteniji prema relegiji i koji mogu opusteni uzivati u prednostima tradicija u ovoj zemlji mogu se odlicno zabavljati sa svojom djecom i pruziti djeci zabavu koja im je sigurno potrebna na njihovom zivotnom putu u ovoj zemlji na sjeveru.


Noviji postovi | Stariji postovi


Mail:
sasjevera@gmail.com

BROJAČ POSJETA
55123

Powered by Blogger.ba